Zašto Kina mora da racionalizuje struju i kako bi to moglo uticati na sve

PEKING — Evo zagonetke: Kina ima više nego dovoljno elektrana da zadovolji potražnju za električnom energijom. Pa zašto lokalne vlasti moraju da racioniraju vlast u cijeloj zemlji?
Potraga za odgovorom počinje pandemijom.
"Potrošnja uglja je porasla kao luda u prvoj polovini godine zbog energetski intenzivnog, industrijskog oporavka od blokade COVID-19", kaže Lauri Myllyvirta, vodeći analitičar u Centru za istraživanje energije i čistog zraka u Helsinkiju.
Drugim riječima, kako se kineska izvozna mašina vraćala u život, fabrike koje su gutale struju proizvodile su brzu modu i kućne aparate za kupce u Sjedinjenim Državama i drugdje. Regulatori su također olabavili kontrolu u sektorima koji intenzivno koriste ugalj kao što je proizvodnja čelika kao način da se oporave od kineskog ekonomskog usporavanja izazvanog pandemijom.

Sada je termalni ugalj utrostručen na nekim robnim berzama. Oko 90% uglja koji se koristi u Kini se iskopava u zemlji, ali količina iskopavanja u nekim od sjevernih kineskih provincija opala je za čak 17,7%, prema uglednom kineskom finansijskom časopisu Caijing.
Obično bi se te više cijene uglja prenijele na potrošače energije. Ali tarife za struju su ograničene. Ova neusklađenost gurnula je elektrane na ivicu finansijskog kolapsa jer su ih više cijene uglja natjerale da rade s gubitkom. U septembru je 11 kompanija za proizvodnju električne energije sa sjedištem u Pekingu napisalo otvoreno pismo u kojem su podnijeli peticiju centralnom tijelu za donošenje odluka, Nacionalnoj komisiji za razvoj i reformu, da podigne cijene električne energije.

Članak se nastavlja nakon poruke sponzora
„Kada su cijene uglja vrlo visoke, dešava se da mnogim elektranama na ugalj nije isplativo proizvoditi električnu energiju“, kaže Myllyvirta.
Rezultat: Termoelektrane na ugalj jednostavno su zatvorene.
„Sada imamo situaciju da se u nekim provincijama i do 50% termoelektrana na ugalj pretvara da nisu u funkciji ili da im je toliko ponestalo uglja da ne mogu proizvesti“, kaže on. Oko 57% kineske energije dolazi od sagorevanja uglja.

Saobraćajne gužve i zatvorene fabrike
Na sjeveru Kine, iznenadni nestanci struje doveli su do treperenja semafora i ogromnih gužvi automobila. Neki gradovi su rekli da zatvaraju liftove radi uštede energije. Kako bi se izborili s jesenskom hladnoćom, neki stanovnici spaljuju ugalj ili plin u zatvorenom prostoru; 23 osobe su hitno prevezene u bolnicu u sjevernom gradu Jilin zbog trovanja ugljičnim monoksidom nakon što su to učinili bez odgovarajuće ventilacije.
Na jugu, fabrike su isključene sa strujom više od nedelju dana. Oni sretnici imaju tri do sedam dana napajanja odjednom.

Energetski intenzivni sektori poput tekstila i plastike suočavaju se s najstrožim normiranjem električne energije, mjerom koja bi trebala ublažiti trenutne nestašice, ali i raditi na dugoročnim ciljevima smanjenja emisija. Najnoviji petogodišnji ekonomski plan Kine predviđa smanjenje količine energije koja se koristi za proizvodnju svake jedinice bruto domaćeg proizvoda za 13,5 posto do 2025.

Ge Caofei, menadžer u fabrici za bojenje tekstila u južnoj provinciji Zhejiang, kaže da lokalna vlada smanjuje struju tako što mu isključuje struju tri od svakih 10 dana. Kaže da je čak razmišljao i o kupovini dizel agregata, ali njegova fabrika je jednostavno prevelika da bi je mogla napajati.
„Kupci treba da planiraju unapred prilikom naručivanja, jer naša svetla svetle sedam dana, a onda se gase tri“, kaže on. “Ova politika je neizbježna jer je svaka [tekstilna] fabrika oko nas pod istom kapom.”

Racioniranje odlaže lance snabdijevanja
Racioniranje snage je stvorilo duga kašnjenja u globalnim lancima nabavke koji se oslanjaju na kineske fabrike.
Viola Zhou, direktorica prodaje u kompaniji za štampanje pamučnog tekstila u Zhejiangu Baili Heng, kaže da je njena kompanija nekada ispunjavala narudžbe za 15 dana. Sada se čeka oko 30 do 40 dana.
“Ne postoji način zaobići ova pravila. Recimo da kupujete generator; regulatori mogu lako provjeriti vaš plinomjer ili vodomjer da vide koliko resursa trošite”, kaže Zhou telefonom iz Shaoxinga, grada poznatog po svojoj tekstilnoj industriji. “Ovdje možemo samo pratiti korake vlade.”

Kina reformira svoju energetsku mrežu tako da elektrane imaju veću fleksibilnost u tome koliko mogu naplatiti. Neki od tih viših troškova električne energije će se prenijeti sa tvornica na globalne potrošače. Dugoročno, racioniranje snage naglašava koliko su hitno potrebni projekti obnovljive energije i prirodnog plina.
Nacionalna komisija za energetsku politiku saopćila je ove sedmice da radi na stabilizaciji srednjoročnih i dugoročnih ugovora o uglju između rudnika i elektrana i da će smanjiti količinu uglja koju elektrane moraju imati pri ruci, u pokušaju da ublaži finansijski pritisak na sektoru.
Neposredniji problemi su nadohvat ruke s približavanjem zime. Oko 80% grijanja u Kini se koristi na ugalj. Nagovaranje elektrana da rade u minusu mogao bi biti izazov.


Vrijeme objave: Okt-11-2021